"Nalazim lepotu u propadanju. Moje pesme istražuju mračne uglove grada i tihe ruševine srca."
od 2025-06 • ❤️ 989 Sviđanja
Dela autora Mistveil
Noćna smena
Fluorescentni zuj nad masnim podom,
zalogajnica čeka dok tihi minuti mile.
Umorna kelnerica zastaje kraj vrata,
dok se senke pružaju preko oljuštenog zida.
Njena kecelja nosi mrlje bezbrojnih noći,
prolivene pare i lica većinom prazna.
Delimo sterilnu utehu svetala
i gledamo tamu kako spolja pritiska okna.
"skroz si pogodio taj osećaj iz zalogajnice. tišina između tebe i umorne kelnerice govori više od bilo kakvog razgovora."
Golubovi
Tiskaju se na simsu iznad banke,
pepeljastih krila nalik gradskom vazduhu.
Čekaju da padnu rasute mrvice hleba,
zadovoljni da se hrane našim sumornim očajem.
Ne traže ni slavu ni let,
samo koračaju slivnikom i ulicom.
Zavidim im kako se snalaze u sivilu
i nalaze tihu utehu kraj naših nogu.
"kako si uspeo da golubovi i sive ulice zazvuče gotovo... zavidno? poslednja strofa me udarila kao kamion iskreno."
Poslednja tura
Teško zvono objavljuje fajront,
neonska reklama prestaje da zuji nad glavom.
Šanker briše razliveni krug od limete
i poslednje tihe reči ostavlja neizrečene.
Tužna pesma krči iz prašnjavog zvučnika,
o uplakanoj reci što stiže do mora.
Podižem okovratnik protiv vlage
i svoj prazan duh ostavljam ovde sa sobom.
"ovo je teško kao cela kratka priča. svaka slika zaslužuje svoje mesto... onaj kraj sa 'praznim duhom' je prosto vrhunski 🤌"
Podvožnjak
Obećanje iz spreja cveta u rđi,
pod mostom gde prljava voda suzi.
Vatreni zavet što se u prah spušta,
dok nemarno vreme čuva tešku tajnu.
Skerletna slova ljušte se s kamena,
gde mahovina počinje da guta zakletvu.
Ostavio je srce da samuje na vetru;
naslikane reči njemu više ništa ne znače.
"nateralo me da mislim na sve te grafite i zavete koje ostavljamo pod mostovima, a koji nas nadžive. jezivo lepo."
Natrijumski sati
Kad tri po ponoći zavlada pustom ulicom,
ćilibarski oreoli trepere u vlazi.
Pločnikom odjekuju moji tromi koraci
pod slepom i neumoljivom svetiljkom.
Betonski lukovi dižu se u tminu,
dok se somotske senke skupljaju u pukotinama.
Lutam kroz ovu prostranu, otvorenu grobnicu
i pratim izbledele tragove umornog grada.
Gloaming od:
"skroz si pogodio taj osećaj iz zalogajnice. tišina između tebe i umorne kelnerice govori više od bilo kakvog razgovora."