Srebrno ogledalo gleda bez traga,
pokazuje samo umornu dušu koju donosim.
Ipak svake zore zurim u svoje lice
i pitam se kakav bi se dubok očaj mogao prilepiti.
Video sam tuce stranaca u staklu,
ne znam čije su umorne oči moje.
Skupljaju se uz rubove dok prolazim
i ostavljaju razlomljen portret u slanoj vodi.
❤️ 70 Sviđanja
Još nema komentara.
Inventar
Hajde da saberemo teret ovog dana:
jedan krhki osmeh koji sam morao da glumim;
jednu umornu šalu koju iznureni ljudi kažu;
jedno teško osećanje od kog me sve boli.
Knjige nikada ne izravnaju bol.
Vučem taj drobeći dug u mrak.
I znajući da su moji napori uzaludni,
puštam da narasla kamata ostavi svoj trag.
❤️ 180 Sviđanja
Još nema komentara.
Anotirano ja
Proveo sam život čitajući presavijene beleške,
margine knjige koju nisam napisao.
Razbacan niz nepovezanih citata
koji pokušavaju da unesu neki red u noć.
Ko je napisao središnju priču mog života?
Ja vidim samo škrabotine sa strane.
Neurednu kompilaciju sopstvenih muka,
u kojoj je glavni autor izabrao da se sakrije.
❤️ 122 Sviđanja
Još nema komentara.
Didaskalije
Zavesa se razmiče. Bojažljivo ja ulazi.
Odsutna publika ostavila je praznu salu.
Igram nespretnu scenu u kojoj počinjem
da tiho posrćem u prašnjavom sumraku.
Glumac odlazi. Sklizne iza kulisa.
Čistači metu pozorište za noć.
Umorni dubler nikada ne peva,
već čeka izvan granica svetla.
"savršeno hvata baš tu vrstu iscrpljenosti. bojažljivo ja koje ulazi u praznu salu. neverovatno."
Dublerka
Naučila sam svaki njen stih i svaki uzdah,
baš one reči koje se skupljaju da progutaju.
Stajem na znak i nikad ne pitam zašto,
i dajem im svu magiju koju očekuju.
Ali dok čekam u senkama kulisa,
postoji jedno ja koje nikad nije stiglo na scenu.
Tihi duh koji gleda dok ona peva,
iscrpljen ovim beskrajnim kavezom.
Jedne večeri, glavna glumica se neće pojaviti.
Stupiću u neumoljivo svetlo.
I niko u publici neće znati
da je zamena, napokon, sve odigrala kako treba.
Još nema komentara.